U poslovanju pravnih lica, čuvanje dokumentacije je izuzetno važan element zakonitog i transparentnog rada.
Od ugovora i računa do poreskih prijava i knjigovodstvenih evidencija, svaka stavka ima svoje rokove i propise koji određuju koliko dugo i na koji način mora biti sačuvana.
U praksi, mnoge firme potcene značaj arhiviranja dokumenata, što kasnije može dovesti do ozbiljnih pravnih i finansijskih problema.
Ovaj vodič će vam objasniti koje obaveze postoje, koji dokumenti spadaju u obaveznu evidenciju, koliko se čuvaju, kao i kako se to može uraditi efikasno i bez rizika.
Zašto je čuvanje poslovne dokumentacije toliko važno

Dokumentacija je osnova svake poslovne aktivnosti. Ona služi kao dokaz o poslovnim događajima, osnov za finansijsko izveštavanje i zaštita od potencijalnih sporova.
Postoje tri glavna razloga zašto pravilno arhiviranje ima presudan značaj:
- Zakonska usklađenost: Zakon o računovodstvu, Zakon o porezu na dobit i Zakon o arhivskoj građi jasno propisuju obaveze i rokove.
- Kontrolne svrhe: Tokom poreske ili inspekcijske kontrole, dokumentacija je jedini dokaz o pravilnom poslovanju.
- Interna sigurnost: Evidencije pomažu u praćenju potraživanja, dugovanja i finansijskog toka, što direktno utiče na stabilnost poslovanja.
Koje vrste dokumentacije se moraju čuvati

Svaka firma, bez obzira na veličinu ili delatnost, mora voditi i čuvati niz dokumenata.
Najčešće se dele u nekoliko kategorija prema svrsi i sadržaju.
1. Knjigovodstvena dokumentacija
Ova kategorija je najobimnija i obuhvata:
- Glavnu knjigu, dnevnik i pomoćne knjige
- Knjigovodstvene isprave (fakture, priznanice, blagajničke izveštaje)
- Bilans stanja i bilans uspeha
- Godišnje finansijske izveštaje
- Dokumentaciju o amortizaciji, obračunu plata i poreza
2. Poreska dokumentacija
Za potrebe Poreske uprave čuva se:
- Poreske prijave (PDPO, PDV, PPDG-1S i druge)
- Potvrde o plaćenim porezima i doprinosima
- Dokumentacija o porezima po odbitku
- Knjige ulaznih i izlaznih računa
3. Kadrovska dokumentacija
Obuhvata sve što se odnosi na zaposlene:
- Ugovore o radu, anekse i otkaze
- Evidencije prisustva i godišnjih odmora
- Rešenja o zaradama i bonifikacijama
- Dokumentaciju o zaštiti na radu
4. Pravna i ugovorna dokumentacija
Svaka firma zaključuje različite ugovore i pravne akte:
- Ugovori o zakupu, nabavci, saradnji
- Rešenja i odluke organa upravljanja
- Punomoćja, zapisnici sa sednica
- Sudske presude i sporazumi
5. Tehnička i operativna dokumentacija
Posebno važna u proizvodnim i građevinskim preduzećima:
- Projekti, planovi, tehnički nacrti
- Knjige o održavanju opreme
- Sertifikati i licence
Zakonski rokovi čuvanja dokumentacije

Rokovi čuvanja zavise od vrste dokumenta, ali postoje minimalni periodi koje je svako pravno lice dužno da poštuje.
U tabeli su prikazani najčešći primeri:
| Vrsta dokumenta | Minimalni rok čuvanja |
| Glavna knjiga, dnevnik, pomoćne knjige | 10 godina |
| Knjigovodstvene isprave (fakture, priznanice) | 5 godina |
| Godišnji finansijski izveštaji | Trajno |
| Ugovori sa zaposlenima i obračuni plata | 50 godina |
| Poreske prijave i evidencije o PDV-u | 10 godina |
| Dokumentacija o amortizaciji | 10 godina |
| Odluke i rešenja organa upravljanja | Trajno |
| Projekti i tehnička dokumentacija | Prema internoj politici, često trajno |
Praksa pokazuje da firme često produžavaju zakonski rok, posebno ako postoji mogućnost da dokument bude potreban u eventualnom sporu ili poreskoj kontroli.
Način čuvanja (papirni i elektronski oblik)

Savremeno poslovanje sve više prelazi na digitalno arhiviranje.
U tom smislu, često se upotrebljava softver za elektronsko arhiviranje koji omogućava automatsko generisanje obrasca arhivske knjige u skladu sa zakonom.
Zakon dozvoljava čuvanje dokumentacije u elektronskom obliku, pod uslovom da se obezbedi njena autentičnost, integritet i čitljivost.
Prednosti digitalnog arhiviranja
- Brz pristup dokumentima
- Manje prostora i troškova
- Veća sigurnost od fizičkog oštećenja
- Laka pretraga i deljenje unutar firme
Uslovi koje digitalni arhiv mora da ispuni
- Digitalni potpis ili sertifikat koji potvrđuje autentičnost
- Sistem zaštite od neovlašćenog pristupa
- Redovan bekap i kontrola ispravnosti podataka
- Evidencija o pristupu i izmenama dokumenata
Papirna forma se i dalje koristi za originalne ugovore, rešenja državnih organa i druge dokumente koji po prirodi zahtevaju fizički potpis ili pečat.
U takvim slučajevima, preporučuje se paralelno vođenje elektronske kopije za internu upotrebu.
Kako uspešne firme organizuju arhivu

Efikasna organizacija dokumentacije podrazumeva sistem u kojem je svaki dokument lako pronaći i proveriti.
Ključni koraci:
- Kategorizacija: Podela dokumenata po vrstama, godinama i odeljenjima.
- Evidentiranje: Svaki dokument dobija svoj broj ili oznaku u sistemu.
- Kontrola pristupa: Samo ovlašćeni zaposleni mogu manipulisati određenim dokumentima.
- Redovno ažuriranje: Arhiva se održava, nepotrebni dokumenti se uklanjaju po isteku roka.
- Plan arhiviranja: Preduzeće donosi interni akt o čuvanju i uništavanju dokumentacije.
Propisane kazne za nepoštovanje obaveza

Nečuvanje poslovne dokumentacije prema zakonu može imati ozbiljne posledice.
Najčešće kazne:
- Za pravno lice: od 100.000 do 2.000.000 dinara
- Za odgovorno lice u pravnom licu: od 10.000 do 150.000 dinara
Pored novčanih kazni, rizik je i reputacioni. Nedostatak dokumentacije u momentu kontrole može stvoriti utisak neprofesionalnog poslovanja ili čak prikrivanja nepravilnosti.
Šta se dešava po isteku roka čuvanja
Po isteku propisanog perioda, dokumentacija se može uništiti, ali samo uz jasno definisanu proceduru.
Uništavanje mora biti evidentirano, a zapisnik o tome čuva se kao dokaz o zakonitom postupanju.
Proces uništavanja dokumentacije
- Formira se komisija koja pregleda materijal i utvrđuje koji dokumenti više nisu potrebni.
- Sačinjava se zapisnik sa popisom uništenih dokumenata.
- Dokumenti se uništavaju na bezbedan način (sečenje, mlevenje, brisanje elektronskih podataka).
- Zapisnik se arhivira trajno.
Na taj način se sprečava zloupotreba ili neovlašćeno korišćenje podataka koji više nisu potrebni.
Posebna pravila za finansijske institucije i javni sektor

Banke, osiguravajuće kuće, fondovi i javne institucije imaju dodatne obaveze zbog posebnih propisa.
Njihova dokumentacija mora biti dostupna duže vreme, jer se odnosi na poverljive podatke, transakcije i javne finansije.
Na primer:
- Banke moraju čuvati ugovore o kreditima, zalogama i depozitima najmanje 10 godina nakon prestanka ugovornog odnosa.
- Javna preduzeća i budžetski korisnici imaju obavezu trajnog čuvanja dokumenata od značaja za javnu arhivu.
- Revizorska dokumentacija se čuva najmanje 10 godina nakon sprovedene revizije.
Kako izabrati pouzdano rešenje za arhiviranje
Izbor metode čuvanja treba da zavisi od veličine preduzeća, obima dokumentacije i vrste delatnosti.
Pre nego što se uvede sistem arhiviranja, potrebno je definisati:
- Koje dokumente firma generiše i u kom formatu
- Ko ima pristup dokumentima i pod kojim uslovima
- Koliko često se podaci koriste i ažuriraju
- Ko je odgovoran za bezbednost i održavanje arhive
U praksi se koriste tri glavna pristupa:
- Interno arhiviranje: sve se čuva unutar firme, fizički i digitalno.
- Outsourcing arhive: specijalizovane firme preuzimaju dokumentaciju na čuvanje.
- Kombinovani sistem: deo dokumentacije (ugovori, finansijski izveštaji) ostaje interni, dok se arhive starijih dokumenata prenose eksterno.
Svako rešenje mora biti u skladu sa propisima o zaštiti podataka i zakonima o arhivskoj građi.
Preporuke za mala i srednja preduzeća
Mala i srednja preduzeća često nemaju formalan sistem arhiviranja, što dugoročno stvara rizik.
Najbolje je uvesti osnovni red od samog početka poslovanja.
Praktični saveti:
- Koristite jedinstvenu nomenklaturu dokumenata (npr. godina-tip-broj).
- Arhivirajte dokumenta odmah po završetku finansijskog perioda.
- Digitalizujte stare papire postepeno.
- Redovno proveravajte usklađenost sa rokovima čuvanja.
- Imenujte jedno odgovorno lice za arhivu.
Ukoliko poslovanje raste, isplati se investirati u softver za dokument menadžment ili saradnju sa specijalizovanom arhivskom firmom.
Za kraj…
Čuvanje poslovne dokumentacije nije puka birokratija, već temelj pouzdanog poslovanja.
Pravno lice koje uredno vodi i arhivira svoje spise štiti sebe od kazni, omogućava transparentnost prema partnerima i institucijama i gradi reputaciju odgovorne organizacije.
U vremenu digitalizacije i sve strožih propisa, vođenje arhive zahteva kombinaciju znanja, discipline i tehnologije.
Najbolja praksa je ona koja spaja zakon i sigurnost. Onaj ko danas vodi računa o dokumentima, sutra mirno spava – jer zna da su svi tragovi poslovanja uredno sačuvani i lako dostupni.













